Manastir Rača

 

Manastir Rača, Bajina Bašta

Po predanju, manastir je podigao “ v leto tisuć dvesto sedamdeset šesto mladi kralj Dragutin, praunuk Nemanjin, sin Uroša Prvog“
Godine 1516. pominje se monah Teodor Račanin. Turski izvori beleže ovaj manastir 1528. i 1530. godine. Godine 1560. u manastiru je bilo sedam kaluđera.
Pomena o ovom manastiru na Drini ima sačuvanih kroz ceo 16. i 17. vek, sve do 1688. godine kada su ga razjareni Turci „ognjem sagoreli“
Pored manastira Rače spaljen je i Georgijevski skidt sa crkvom Banjom, posvećenom Svetogm Georgiju, na levoj obali rečice Rače, koji je nakada bio centar srpske pismenosti i prepisivačke delatnosti. Račanski monasi prešli su sa partrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem 1690. godine preko Save i stigli čak do Sentandreje, a potom i do Kormorana i Đura. kaluđeri Kiprijan, Jerotej i Gavrilo Stefanović Venclović nastavili su svoju prepisivačku delatnost i na prostorima Ugarske.
Manastir je bio u ruševinama sve do 1795. godine, kada su ga trojica jeromonaha, Hadži Melentije, Josiv i Isaija, iz temelja obnovili. Na Božić 1796. godine je nova crkva osvećena, a Hadži Melentije je za svoje zasluge proizveden u čin arhimandrita. Posle prvog srpskog ustanka arhimandrig Melentije Stefanović je prešao (1813= sa karađorđem na područje Austrije. iste godine, 16. oktobra Medžir-aga iz Srebrenice pređe Drinu i dođe u manastir Raču i za vreme liturgije odseče glavu igumanu Isaiji i đakonu Ignjatiju, potom razruši ikonostas i mučenička tela ovih monaha zapali.
Arhimandrit Melentije se vratio 1861. godine i nastavio da obnavlja manastir. Ovaj ugledni arhimandrit umro je 1824. godine i sahranjen je u manastirskoj crkvi.
Manastir Rača je obnovljen 1835. godine, a 1859. je u manastriu bilo 68 bogoslužbenih knjiga, među kojima i dve grčke i dve rukopisane: Srbljak i Hirotonija. Severno od hrama nalazi se zvonara koja je podignuta 1849. godine. U vreme austrijske okupacije 1915-1918. godine okupator je nasilno skinuo i uništio sva tri zvona. Početkom nemačke okupacije u manastirskim konacima bila su smeštena deca izbegla iz Bosne. Manastir Raču su spalili Bugari 1943. godine. Umesto spaljenog konaka, 1968. je podignut novi sa kapelom.

Osnova crkve je u obliku slobodnog krsta sa polukružnom apsidom na istočnoj strani. Kupolu nose pandantifi. Fasada je rađena u sigi i podeljena je pilastrima međusobno lučno spojenim. Zapadni portal je naglašen kolonetama i profilisanim arhivoltama.
Crkvu manastrira Rače živopisao je 1854. godine dimitrije Posniković uz pomoć slikara Milivoja Markovića. O vremenu živopisanja manastira Rače svedoči i zapis iznad zapadnih vrata.
Georgije Balaković je 1840. godine radio ikonostas koji spada među bolja likovna ostvarenja tog vremena. Od brojnih manastirskih dragocenosti koje su stradale u čestim ratovima do danas je sačuvana zastava vojvode sokolskog i irhimadnrita manastira Rače Hadži-Melentija iz 1807. godine, kao i stara gvozdena ratna kasa.
Tokom Drugog svetskog rata u ovom manstiru je čuvano Miroslavljevmo jevanđelje, rukopisana bogoslužbena knjiga iz XII veka.

Tekst: U celosti preuzet iz knjige „Vodič kroz manastire u Srbiji“ autora Slobodana Mileusnića.

Share Code:

Srodni članci:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *